Pusti ženu da sanja svoje...

Nastavak nastavka, malo sam zakomplicirala, neki su se počeli gubit, strava.
Znači Iskrenov rođendan je samo umetnut između, nisam znala gdje to smjestit u cijelu priču. Priča je ostala nezavršena kad sam se predala Velikom, onako potpuno ludo i naivno. Ludo srce pamet ne sluša.

Nakon što sam, ljudi moji, prestala disat na cijelu minutu prekinuo je šutnju. Prekinuo je i naše prijateljstvo, prekinuo svako suzdržavanje, zanemario što je toliko veći od mene i napokon udovoljio svim mojim željama.
I sve u onom pogledu, onom jednom, mirnom, sjajnom pogledu, onoj savršenoj sekundi prije nego što kaže "želim te ljubiti". Bio je to savršen trenutak. :)
Tako smo nastavili neslužben par. Obećavao mi je doline, brda, dvorce i vile, mora i planine, mir i ludost, pokazao mi ljubav...
Pokazao, ali nije ju nikada dao. Ne, onako potpuno.
Trebalo mi je dugo vremena da shvatim da sam zalutala i da Veliki nije ljubav mog života.
Sad se ironično smijem toj misli. Ali tako je, Veliki me zajebao. Nije ništa meni loše napravio, ali dopustio mi je da mu vjerujem. A nije nikada mogao ispuniti svoja obećanja.

I tako sam nakon što je fatalna šutnja postala fatalna strast odustala. Jednostavno jesam. Nema potrebe da se mučim ni za što. Takav je bio moj tok misli dok sam išla prema Glavnom.
Osjećajući olakšanje, izašla sam iz vlaka, neopterećena i sretna, a na stanici je bio... Mišićavi!

(Ova je priča i dalje istinita, ne izmišljam, koliko god suludo bilo...)

Ne znam čemu se nadate, što mislite koja je njegova reakcija bila kad sam ga potjerala u stupicu i kada sam svim našim šalama htjela staviti nazivnik "za ozbiljno"... Neću vam reć. Još.

Jer u životu ništa ne ide logičnim redom pa nastavljam priču dok sam se još mogla nositi s prijateljskim odnosom s Velikim. Eh. Naivno razdoblje svakako.
Pozvao me na rođendan svog bratića. Pogodite tko je bio taj bratić :)
Bili smo iznenađeni svi! Veliki što znam Iskrenog. Iskreni što sam se stvorila iz vedra neba. Mene je fascinirao cijeli dojam. Jednostavno neopisivo. Bilo je potpuno neočekivano, kako se već duže nismo družili nisam ni znala da Iskreni ima rođendan, pogotovo ne da su on i Veliki u rodu. Show!
Atmosfera je bila odlična, glasno i divlje, ali privlačno :) Bar meni.
S Iskrenim sam se stvarno dobro ispričala, lijepo je prisjetit se starih uspomena...
Ono što je najfantastičnije u svemu tome jesu ljubomorni pogledi Velikog Iskrenom, i Iskrenog Velikom. Al' nitko ništa ne govori jer sam ja u sredini. Laskavo, hihihi.
A kad je počelo "... ljepša je kosa tvoja" otplesali smo to onak baš romantično. Iako ja ne znam plesat, al nemojmo u detalje :P Dok sam odmarala glavu na njegovom ramenu teret tog našeg "prijateljstva" mi se popeo na najvišu razinu i tad sam odlučila skinut si tu glumu s leđa. Pa kud pukne da pukne!
Ali je došlo more.
Nastavak znate...
A znat ćete i nastavak nastavka :D

Veliki je ovdje, apsolutno mi ne da mira. Umjesto leptirića, po trbuhu mi se naganjaju zmajevi. Mišićavog se prisjećam sa smješkom, puna olakšanja na vlastitoj koži osjećam onu "novom ljubavi zamijeni staru" i sretna sam duplo. Em imam Velikog. Em nemam Mišićavog. Još uvijek u transu što se konačno mogu razbacati na Gettin' over you počinjem željeti više od Velikog. Druženja mi je bilo dosta, super nam je, šala nam je prioritet, ali ja tebe volim, želim za ozbiljno.
Potpuno sam spremna objavit mu istinu važniju i od svemira i svega u njemu, kad ono- idem na more... Uvijek sam voljela kako se stvari slažu u "pravi trenutak".
I šta sad, moje je ludo srce izdržalo dva tjedna na moru bez Velikog. Jednog jedinog Talijana nisam primjetila, samo sam brojala dane kad ću se vratiti kući. Zamišljala kako ću napokon Velikog imati samo za sebe, smišljam već kako da mu objasnim da mi ne može izać iz glave.
Vraćam se u Zagreb, jedno tri nijanse tamnija i sretnija no ikad. Hrabrost je na snazi, ali strah je jači. Eh! Tako sam gubila dragocjene trenutke prijateljevajuć s njim... Zbilja užasno, sjedimo na kavi, pričamo o svemu, nema tabua, a ja se samo utapam u njegovim očima. A on ništa ne vidi.

I onda sam morala poduzeti nešto. Kako smo stalno na neku foru, prvo mi nije vjerovao kad sam se raspametila i malo ga izvrtila... Spominjanje seksi odjeće i zločestih doktora sigurno mu nije djelovalo nimalo ozbiljno i stvarno. Samo uobičajene sprdačine koje smo jedan drugom pripremali...
Da bih mu to opet, uvjerljivo i ozbiljno ponovila. Licem u lice, pogled uprt u te njegove prekrasne oči, ni trepnula nisam, prekrižila sam ruke preko svojih koljena i rekla mu "da, stvarno mi se sviđaš". I čekala njega. Bila sam napeta, ali i spremna na svaki njegov odgovor.
Bila je to duga šutnja.

Ipak, život ne daje mira ni kad ga najviše trebamo...
Tako je Mišićavi postao osoba koju sam sve češće viđala u raznim situacijama... Postao dio obiteljskih druženja... Slučajna šetanja s prijateljicom i op! naiđem nanjega... I tako sam za onoliko koliko sam ga htjela zaboravit, upravo toliko još više padala na njega. A njegova je veza još uvijek tu, taj curetak, mrzim ju i proklinjem, ljubomora me izjeda... A nisam ju nikada upoznala, možda je i u redu... Ako prijeđem preko činjenice da je zbog nje Mišićavi zauzet. Ako. A preko takvih se stvari ne prelazi...
I već je prošlo puno vremena, ona fatalna Nova je daleko, a njegova pojava je i dalje tu... I boli me, ali sretna sam što se možemo družiti i što je naš odnos tako spontan... No i ograničen... I tako ga ja pokušavam zaboraviti, a ide mi kao i Jaci engleski.

Da bi meni moj dragi život baš to sudbonosno ljeto uvalio Velikog... Opet ljeto, opet sunce spaljuje mozak. Nova ljubav se rađa... Banuo je samo tako i blještina njegovog osmijeha me omamila. Njegova prekrasna kosa izaziva svrbež u mojim prstima kojima mu ju želim promrsiti, a njegova usta... Uvijek smiješak, uljepša mi dan i sretna sam jer je tako zarazan osmijeh...
Ipak to divno stvorenje nisam podnosila a da ni sama ne znam zašto... U mojim očima se promjenio nakon što sam ga slučajno srela kasno navečer... Bio je mrak i ja sam svejedno mogla primjetiti njegov prekrasan osmijeh i to je bio početak... Upoznala sam ga i shvatila da je početna netrpeljivost bila neutemeljena...

I time sam, što sam više htjela Velikog, manje mislila na Mišićavog. Uspjeh!
Da vas ostavim u napetosti reći ću samo da je Veliki zaslužan za to što sam završila na Iskrenovom rođendanu...

P. S. Odlučila sam da neću previše duljiti i zato brzo premotavam na početak priče i dolazim do Velikog, kraj događaja... Imponira mi silno iščekivanje pa ne želim iskušavat strpljenje koje imate... :*
I ispričavam se za dugo izbivanje... Nemam nikakvo opravdanje.

Dakle, malo sam imala pauzu od pisanja, ali nastavljam...

Ako je Napuhani bio prvi koji mi je ubrzao srce, Mišićavi je bio prvi koji ga je slomio...

Znači, premotavam svoj život sve do prije godinu dana... Ne bih detaljno opisivala uobičajene djevojačke ljubavi i vezice... Obecala sam samo posebne muškarce :)

My first love at a first sight <3
Susret na Novoj, puno ljudi... Sve kako to i inače ide i onda... OPA! Pogled mi stao na pojavi koja je stajala nad stolom, uzimala piće... Crne hlače, obična, nemetroseksualna majca i razbarušena crna kosa... Feromoni su mi podivljali...
Da, totalno sam poblesavila, sve sam morala znati o njemu, tko je, što je, čime se bavi...
Imala sam jasno zacrtan cilj- moram mu se približiti! I jesam. Upoznali smo se, napričali se i onaj kao-da-se-oduvijek-znamo-osjećaj bio je fenomenalan...
Sva ona neka moja sramežljivost, povučenost, sve je isparilo. Sve.
Dobro sam napredovala, saznavala sam sve više o njemu i postajala sam sve zaljubljenija.

Pogodite što? I on ide u Teslu! Jel to neka slučajnost?! U slobodno vrijeme bavi se borilačkim vještinama, i, o daaa, sav je mišićav, baš kako treba :)
Voli Dinamo, ups, zaboravila sam spomenuti Napuhani je plakao kad je Dinamo izgubio......
Tako sam kao posljednju informaciju o Mišićavom primila vijest da ima... curu!
I da su u ozbiljnoj vezi... Eh, živote!!!
Što sad, nekakav prijateljski odnos je ostao, ali nismo se više viđali... Pa nisam mazohistički nastrojena...

The worst way to miss someone is to be seated by his side and know you`ll never have him.

Da, da, iako sam ga vrlo brzo zaboravila, nešto mi je značio… A rekla sam da ću pisati o muškarcima koji su na neki način značajni u mom životu, a prvu ljubav smatram dovoljno značajnom da o njoj pišem, hihi.

Ponedjeljak, dan koji bi trebalo ukinut. Doduše, tad bi mrzila utorak, ali to sad ionako nije važno. Taj je ponedjeljak bio izrazito lijep dan, čovječe baš zvučim zaljubljeno...
Upoznala sam Napuhanog i svidio mi se na prvu loptu (dobro zašto sam napisala na prvu loptu, koji to vrag uopće znači?!)… Tek smo se upoznali, a već smo imali zajedničkih stvari, raspremanje u roku od minute, mp3 u ušima, hladnokrvnost naspram ostatka grupe koji su bili tipa „kad ćemo na plažu???“, „joooj, moram se brzo presvući“ i slična stanja uzbuđenja ni oko čega…

Tako smo, nas dvoje neopterećenih ljudi sjedili u hladovini i upoznavali se… Pričali smo o srednjoj školi, gdje idemo i tako… On ide u Teslu. Ja u gimnaziju. Bavio se rukometom, na youtubeu je objavljivao parodije različitih pjesama i zato mi je bio poznat i prije nego što smo se upoznali… Nije mogao vjerovati da sam vidla te radove i bilo mu je drago što mi je sve to smiješno…
Kad nismo razgovarali, izvodili smo gluposti… Šmrkali papar za ručkom, tuširali se u isto vrijeme i , kako su tuševi bili jedan pokraj drugoga, polijevali se ledenom vodom, natjecali u obaranju ruku…. Uvijek sam ga pobjeđivala i bila sam uvjerena da mi pušta u svim tim natjecanjima, no slučajno sam čula kako priča s voditeljem i kako mu govori da je dobro što ja mislim da mi pušta, i ne znam kako sam stvarno jača od njega…
Tad mi je to bilo smješno i slatko, ali više ne mislim tako…
Tražim čvrstog muškarca koji je jači od mene, ne želim štrkljavce koji umru od same pomisli na fizičko umaranje….

Što vi mislite o tome?

P. S. Ovaj post, posvećujem drugoj prijateljici, koja me također potiče na ovu ideju, nadam se da ćeš i ti uživati….

Za tebe je posebno namjenjen nastavak:
Zaljubljen si kada ne želiš zaspati jer je stvarnost napokon ljepša od sna! To sam ja osjećala s Napuhanim, koliko god je to nezrelo i kratkotrajno bilo, stvarnost mi je bila ljepša od sna…

U životu prolaziš kroz više faza…
Prvo sve one kratkotrajne ljubavi, do lude zatelebanosti u poznate face… Uf, najznačajniji mi je svakako onaj mali iz filma Vlak u snijegu i Rupert Grint (Ron Weasley iz H. Pottera)…

Onda malo značajnije i još luđe, ali ništa ozbiljnije zaljubljenosti…
Tek toliko da stekneš dojam o leptirićima, hehe…
Napuhan, plav, visok i štrkljav. Sve ono što ne volim, a totalno sam se odvalila na njega. Valjda je ljeto, more i sunce bilo to što je presudilo. Nisam provela dvije minute da nisam o njemu razmišljala. Istina, tjedan dana zajedničkog ljetovanja nije ni moglo utjecati drugačije na mene. STALNO smo bili zajedno, a kreveti su nam bili jedan pokraj drugoga tako da smo si bili prvi prizor ujutro i zadnji prije spavanja (koja otrcana izjava). Sve je bilo baš idilično, nema šta. Stalno smo se natjecali u različitim stvarima, radili gluposti i rezbarili svoja imena po stolu. Bez srčeka i pluseva između, to je bio čisto huliganski čin uništavanja imovine…
No moje je srce ipak treperilo… Doslovno sam mu uzela broj mobitela, nazvavši samu sebe s njegovog broja i tako nastavila kontakt i kad sam se vratila u Zagreb.

Eh, Zagrebe, hladni Zagrebe… Moja prva vječna ljubav koja traje zauvijek me prošla rekordnom brzinom… Baš dojmljivo. Dva dana bez njegove prisutnosti i SMS-anje bili su mi dovoljni da shvatim da je stvarno loš dečko i da mi to nije zabavno stalno slušati, ovog smo istukli ovdje, drotovi ovdje, znaš koliki nož… Fascinantno je pak, s kojim sam zanimanjem to slušala pod vrelim suncem dok smo se valjali u pijesku…

Počela je i nova škola i sva ona trema zbog novog društva… Ali i hrpa novih, potencijalnih dečki za upoznati… :)
Napuhanog sam vidjela prošle godine na koncertu Prljavog kazališta na Jelačiću. Jedva sam ga prepoznala iako se u biti nije nimalo promijenio. Toliko o mojoj vječnoj ljubavi…

O Bože! Tek sam počela, a već se nestrpljivo očekuje nastavak. Moj ego je trenutno na razini stratosfere i nezaustavljivo napreduje prema još većim visinama…
Hvala, ono zbilja :)

Sada nastavljam dalje, odnosno ne.
Imam još obavijesti- sve je stvarno i dogodilo se baš meni. Imena ću promijeniti i svaka osoba će dobiti ime po svojoj osobnosti, ili samo nekoj, najupečatljivijoj svojoj osobini…

Iskren, mali dječačić iz vrtića sa mnom je nastavio i školovanje. Istina- nismo išli u isti odjel, ali dijelili smo hodnik pod odmorima. On je oduvijek naginjao prema zločestom, ali ne onako krajnje pokvarenom, nego više nestašnom. Razumijete? Isto tako, bio je izrazito brižan i pažljiv, ali nadasve iskren i otvoren. S njim ne postoji situacija u kojoj ne znaš ne čemu si. Sa Iskrenim nije se ništa dogodilo, bili smo tek obični prijatelji.
A uostalom, pa bili smo djeca koja tek uče koliko je 2+2, nije ni za očekivati nešto više… Pišem stvarni život, a ne američki ljubavni film gdje je kao neka ljubav od rođenja do smrti sudbinska i ta sranja…

Ali ti su bezbrižni, osnovnoškolski dani završili… Krenuli smo svatko u svoju školu, nastavili svatko svojim putem. Nisam ga vidjela dosta dugo, niti čula išta o njemu sve donedavno…

Spletom, jel, zamršenih okolnosti završila sam na njegovom osamnaestom rođendanu...

Vidite, moj zbunjeni život nije loš. Samo je ...zbunjen.

A sve je to počelo vrištanjima moje poroditeljice, rezanjem pupčane vrpce i sve te stvari. Onda sam izašla iz te zdravstvene ustanove, plakala noćima, propuzala, prohodala i te su stvari, recimo, moji najbolji napretci u životu.
Krenula sam u vrtić gdje se stanoviti dječačić zaljubio u mene...
Stanoviti je dječačić odrastao i postao veliki dečko, a još uvijek gaji osjećaje prema meni...
E pa u nastavku ću pisati o njemu i svim ostalim muškarcima koji su imali neku bitnu ulogu u mom životu.
A za cijelu ideju zahvaljujem svojoj prijateljici.

P. S. Nadam se da će ti se sviđati :)